Psihodelični lijekovi bez halucinacija kao lijek

vrata Tim Inc.

2021-05-01-Psihodelični lijekovi bez halucinacija kao lijek

Znanstvenici koji istražuju psihodelične tretmane razvili su način da utvrde uzrokuje li molekula halucinacije. Bez ispitivanja na ljudima ili životinjama, ali s posebno razvijenim senzorom.

Jednostavniji način da budete nehalucinogeni psihodelici može pomoći u liječenju bolesti poput depresije i PTSP-a. Sve brojniji dokazi sugeriraju da psihodelični spojevi, koji su aktivni u mozgu, imaju potencijal za liječenje psihijatrijskih stanja poput posttraumatskog stresa i halucinogenih nuspojava.

Senzor predviđa je li molekula halucinogena

Trenutno je gotovo nemoguće predvidjeti hoće li potencijalni lijek izazvati halucinacije prije testiranja na životinjama ili ljudima. "To stvarno usporava otkrivanje lijekova", rekao je David Olson, kemijski neuroznanstvenik sa Sveučilišta Kalifornija u Davisu. Da bi se pozabavio tim, tim koji su predvodili Olson i neuroznanstvenik Lin Tian dizajnirali su fluorescentni senzor kako bi predvidjeli je li molekula halucinogena, na temelju strukture moždanog receptora na koji psihodeli ciljaju. Koristeći svoj pristup, istraživači su identificirali psihodeličnu molekulu bez halucinogenih svojstava za koju su kasnije otkrili da djeluje antidepresivno na miševe.

Otkriće puno dodaje naporu da se lijekovi naprave od psihodeličnih molekula bez nuspojava, kaže Bryan Roth, molekularni farmakolog sa Medicinskog fakulteta Sveučilišta Sjeverna Karolina u Chapel Hillu.

Psihodelični potencijal

Čini se da studije pokazuju da neki psihodelični lijekovi mogu ublažiti simptome kronične mentalne bolesti, uključujući ovisnost, PTSP i veliku depresiju, vjerojatno pomažući mozgu da stvori nove veze između neurona. Klinička ispitivanja koja su u tijeku pokušavaju koristiti spoj gljive psilocibin, LSD (dietilamid lizerginske kiseline) i MDMA (3,4-metilendioksimetamfetamin, također poznat kao ekstazi) za liječenje različitih psihijatrijskih stanja.

Ali halucinogena svojstva ovih lijekova otežavaju im primjenu jer primatelji trebaju stalan nadzor, a halucinacijski učinci mogu biti izazovno iskustvo. Neki istraživači sada traže psihodelične molekule koje održavaju terapeutski potencijal bez nepotrebnih nuspojava.

Psihodelični lijekovi uzrokuju halucinacije kada komuniciraju s receptorima u mozgu koji se obično vežu za serotonin, neurotransmiter koji utječe na raspoloženje. No, sve molekule koje se vežu za serotoninske receptore ne uzrokuju halucinacije, kaže Olson. Senzor njegovog tima temelji se na strukturi određenog serotoninskog receptora, nazvanog 5-HT2AR, koji mijenja oblik kada se molekula veže za njega.

Stupanj do kojeg se mijenja određuje stvaraju li se halucinacije. Senzor povezuje receptor sa zelenim fluorescentnim proteinom koji svijetli različitim intenzitetima ovisno o obliku receptora. Djeluje poput "radara za halucinogeni potencijal", kaže Tian, ​​dopuštajući istraživačima da izravno preispituju kako se molekula veže na 5-HT2AR i da li to vezivanje uzrokuje aktiviranje receptora.

Molekularni probir

Istraživači su željeli vidjeti mogu li senzor upotrijebiti za predviđanje halucinogenih svojstava molekule. Započeli su s pregledom skupine od 83 spoja s poznatim psihodeličnim profilima i procjenom na temelju koliko je svjetlosti senzor emitirao tijekom vezivanja. Test je pouzdano predvidio halucinogeni potencijal, kaže Olson.

Zatim su istraživači primijenili test na 34 spoja s nepoznatim psihodeličnim profilima. Identificirali su molekulu nazvanu AAZ-A-154 za koju su predvidjeli da može stupiti u interakciju sa serotoninskim receptorima bez izazivanja halucinacija. Miševi kojima je dan AAZ-A-154 nisu pokazivali trzanje glave, što je povezano s halucinacijama. Činilo se da molekula ublažava simptome depresije kod miševa.

Iako je još uvijek nejasno kako bi AAZ-A-154 mogao funkcionirati, metoda otkrića predstavlja "inovativan pristup" u potrazi za nehalucinogenim psihodelicima, kaže Roth. Senzorska tehnologija daleko je od razdvajanja psihodelične medicine od halucinogenih nuspojava, upozorava Robert Malenka, psihijatar i neuroznanstvenik sa Sveučilišta Stanford u Kaliforniji. Teško je prevesti halucinacijske učinke lijekova na miševe na one kod ljudi, a iako je identifikacija AAZ-A-154 dobar dokaz koncepta senzora, kaže, upotrebu ove tehnike u molekularnom probiranju treba dalje razvijati.

Pročitajte više o nature.com (Izvor, EN)

Vezani članci

Ostavite komentar

[adrate banner="89"]